To je dama u najboljim godinama koja nam svima pruža radost zajedničkog druženja.
Od jutra do mraka, već gotovo 63 godine, otkako je sagrađena davne 1939., u njoj se stapaju vrisak, galama djece i zvuci školskog zvona u najveću kompoziciju života.
Samo kad se spusti tama i upale ulične svjetiljke, ona utone u miran san. Mnoge su generacije prošetale njezinim uglačanim kamenim hodnicima i ostavile nevidljiv trag svojih cipela na stepenicama koje vode od prizemlja do drugog kata. Prva slova i brojke učili su mnogi osnovnoškolci između tih debelih zidova, te budno očekivali zvuk školskog zvona.
Zgrada nije velika, ali ima sve što škola treba imati.
Broji 10 učionica, nudi knjižnicu punu knjiga, informatičku izobrazbu, sportsku dvoranu i igralište koje nikada nije pusto.
Škola je više puta mijenjala ime.Današnje ime ponosno stoji na njezinom pročelju.
Sada, kao učenica osmog razreda, vjerujem da će moja Rapska zauvijek ostati u mom srcu kao i u srcima ostalih, a mi ćemo trajno ostati zapisani u njezinim arhivima kao neko ime, neki broj.
Vanja Vučinić